Rođena je 1983 godine u Varaždinu, gdje je pohađala osnovnu i srednju glazbenu školu, u klasi profesora Davorina Premeca. Za vrijeme srednje škole nrkoliko se puta plasirala na državno natjecanje glazbe i plesa u Rijeci, gdje je osvojila jednu prvu i dvije druge nagrade. Pohađala je majstorske tečajeve kod D. Sremeca, G. Merčepa, M. Drvenšeka, E. Rousseaua, c. Delangla i E. Devalona.Svoj studij Petra započinje u Grazu na »Universitaet fuer Musik und darstellende Kunst Graz« u klasi profesora Petera Strauba te nastavlja u Beču na »Universitaet fuer Musik und darstellende Kunst Wien« u klasi profesora Ota Vrhovnika, gdje je 2008. godine stekla naziv »magistra artium«, te magistrirala sa odličnim uspjehom. Od 2006. godine paralaelno upisuje magisterij saksofona na »Konsevatorium Wien – Privatuniversitaet« te uči od mladog i eminentnog saksofonista Larsa Mlekuscha. Tokom studija dodatno je pohađala masterclasse kod priznatih profesora: C. Delangle, M. Donninelli, J.M. Londeix, te J.I. Formeau. 2007 osvojila je prvu nagradu na »Wettbewerb der Jungen Oesterreihischen Blasinstrumentalisten – Yamaha«, te 2008. godine stipendiju na natjecanju »Fidelio« u Beču. Također je bila stipendistica Varaždinske županije. Nastupala je solistički te u mnogobrojnim komornim sastavima. U Grazu je svirala sa kvartetom saksofona »Quadrofon«, a u Beču u »AlBaTESo Saxophne Quartet« sa kojim je nastupala na turneji u Kini u Pekingu, Shanjanu te Zibuau. Zatim slijedi suradnja sa »Tzigane Saxophon Quartet« te »Wiener Saxophon Quartet« sa kojim je nastupala u lutkarskom kazalištu u Beču »Kabinetttheater« izvodeči prdstavu S. Sciarrina »Terribile storia di Gesualdo da Venosa«.

Na solističkim i komornim nastupim praizvela je mnoga djela suvremenih kompozitora kompozicije od kojih izdvajamo «Mali Diptih« i »Prolaznosti« D. Bobiča, »Trio« za dva klarineta i sopranski saksofon, iranskoga kompozitora A. Safarija, »Combustion« te »Trio« za Violu, tenorski saksofon i glasovir kolumbijskog skladatelja R. Tovara.

Od 2009. godine članica je društva kompozitora i instrumentalista »Neues Atelier«, čiji je cilj promocija i izvođenje suvremene glazbe diljem Europe. Do sada je sudjelovala u orkestrima »Wiener Jounesse Orchester«, sa »Orkestrom slovenske vojske« te „Slovenskom filharmonijom".

2008. godine Petra Horvat surađuje sa mladom i priznatom pianisticom Khatijom Buniatishvilli te sa violisticom Norom Schwarzberg Romanoff sa kojima je na festivalu »Progetto Martha Argerich« te »Festival Lockenhaus« izvode jednu od rijeđih originalnih partitura za saksofon i gudački instrument »Trio op. 47« kompozitora P. Hindemitha. Od 2010. aktivna je članica orkestra saksofona "S.O.S." te komorne skupine "Trio Lyrique". Umjetnicki je vodja i pokretač festivala "sax and more" od 2011. godine, trudeći se da klasični saksofon u Hrvatskoj kao i u svijetu pridobije jos širu publiku i što više pozornica.

Surađuje u višegodišnjem međunarodnom projektu Drava – Klangmobile (2012 - 2014), pod vodstvom kompozitora Guenthera Zechbergera. Projekt objedinjuje umjetničko stvaralaštvo moderne arhitekture, književnosti te glazbe.
2012 godine nastupa na festivalu komorne i solističke glazbe „Podiumfestival Esslingen“ 2013. godine nastupa kao solistica sa „Simply Brass Quintet“ u Zagrebu u maloj koncertnoj dvorani V. Lisinski, izvodeći praizvedbu Saxbras suita, hrvatskog skladatelja Ivana Josipa Skendera.

Sopranistica je saksofonskog kvarteta „LadieSaxophone Quartett“. Glvni je organizator i umjetnički vođa Podium festivala Brijuni/Fažana koji je 2015. prvi puta promoviran u Hrvatskoj.

Od 2008. godine Petra Horvat djeluje kao glazbeni pedagod podučavajuči saksofon na »Glasbeni šoli Ljubljana, Vič –Rudnik« i na Glazbenoj školi u Varaždinu.

Žiga Faganel studirao je violinu kod Alive Schoenfels na Thornton School of Music i University of Southern California u Los Angelesu. Usavršavao se kod Rainer Küchl i Petera Götzla u Austriji. Nagrađivan je na nekoliko natjecanja. Član je Tertaktys gudačkog kvarteta. Koncertni je majstor Slovenskog i međunarodnog orkestra mladih te je član Slovenske filharmonije i gudačkog kvarteta Slovenske filharmonije.

Godine 2009. snimio je nosač zvuka sa violinskim sonatama Giuseppea Tartinia zajedno sa Tomažem Sevšekom i Domenom Marinčičem. tih godina nastupao je sa ansamblom Musica Cubicularis (Choregie Festival, Velenje Festival, Portorož Auditorium, Fantasies under the Celje Ceiling, Sound of Classical Music on a New Square). Svirao je baroknu violinu nepoznatog majstora iz zapadne Njemačke iz prve polovice 18. stoljeća.

Hiwote Tadesse (1993.) hrvatska je violistica etiopskog porijekla. Svoje glazbeno obrazovanje započela je na GU Elly Bašić u klasi Andreje Halužan-Bratković. 2011. godine počinje studirati na Kraljevskom konzervatoriju u Gentu i Konzervatoriju u Maastrichtu u klasi Michaela Kugela, gdje je 2016. završila diplomski studij kao najbolja studentica u generaciji. Hiwote se trenutno usavršava na belgijskoj prestižnoj Queen Elisabeth Music Chapel. Hiwote je u sezoni 2016./17. vodila viole u Dubrovačkom simfonijskom orkestru, a od 2017. djeluje na mjestu zamjenika vođe viola u Zagrebačkoj filharmoniji.


Hiwote je dobitnica mnogih nacionalinih i međunarodnih nagrada: Grand Prix na Internacionalnom natjecaju mladih glazbenika u Moskvi (2014.), prve nagrade na Internacionalnom natjecanju Citta di Barletta u Italiji (2013.) prve nagrade na 46. i 48. Hrvatskom natjecanju studenata glazbe i plesa (2008., 2010.). 
Solistički je nastupila uz La Chapelle Sauvage, Orkestar Kraljevskog Konzervatorija u Gentu, Hrvatski komorni orkestar, Dubrovački simfonijski orkestar, a komorno surađivala s A. Zemtsovom, T. Samouil, G. Hoffmanom, A. Dumayem.


Od 2013. Hiwote postaje član Hulencourt Soloists Chamber Orchestra, tada pod vodstvom Guya Braunsteina.
Kao solistica i komorni glazbenik Hiwote je nastupala diljem Hrvatske i u inozemstvu: Austriji, Italiji, Sloveniji, Izraelu i Beneluxu. Također je kao predavač i komorni glazbenik sudjelovala na Zimskom festivalu komorne glazbe na Floridi, SAD, te držala seminare u Hrvatskoj i Etiopiji.


2015. Hiwote je prošla zahtjevnu audiciju i predstavljala Hrvatsku na ljetnoj turneji Orkestra mladih Europske Unije. Kao solistica, dobila je priliku nastupati na Grafenegg festivalu i Spazio Klassik festivalu.
Trenutno svira na modernom instrumentu graditelja O. Erdesza, koji joj je ljubazno dan na korištenje od obitelji Erdesz.

Alja je rođena 1989. u Ljubljani (Slovenia)

Violončelo je počela svirati sa 8 godina, a sa 16 je upisala Muzičku akademiju u Zagrebu u klasi cijenjenog profesora Valtera Dešpalja. Alja je diplomirala i dobila diplomu prvostupnika, a zatim magistra sa najvišom ocjenom. Nastavila je svoj studij na Conservatorio della Svizzera-Italiana u klasi poznate Monike Leskovar i kasnije kod Gavriela Lipkinda u Frankfurtu.

Alja se usavršavala na nekoliko majstorskih tečajeva kod vrsnih vilončelista poput F. Helmerson, D. Geringas, I. Gitlis, A. Rudin, A. Bylsma, M. Perenyi, G, Hoffman, C. Hagen, D. Ferschtman, O. Mandozzi, L. Fenyӧ, R. Latzko i mnogih drugih.

Kao solistica nastupala je uz Zagrebačku filharmoniju, Budimpeštanske gudače, Moskovski ansambl, Orkestar CSI Lugano, Cappellen simfonijski orkestar, Komorni orkestar jugozapadne Njemačke. Alja je također vrlo aktivna komorna glazbenica. Nastupala je sa Mischom Maiskym, Giovanniem Solimom, Monikom Leskovar, Ani Schnarach, Petrom Jirikowskim te je član WISE (Bečki međunarodni solistički ansambl) i ansambla Cellomania.

Kao solist i komorni glazbenik nastupala je u Europi (Slovenia, Hrvatska, Italija, Grčka, Austria, Njemačka, Lihtenštajn, Švicarska, Francuska, Nizozemska, Švedska, Danska) Izraelu, Rusiji, Japanu i USA-u.

Alja je nedavno postala član Zagrebačke filharmonije.

Vlatka Peljhan violinu je počela učiti u Osijeku u razredu Eve Hühn, a diplomirala na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u razredu Maje Dešpalj. Studij je nastavila kod uglednih pedagoga poput Jean-Jacquesa Kantorowa, Asje Kuschner, Andrasa Czifre, Gordana Nikolića, Cristiana Bora i Giselle Bergman te je godine 2004. magistrirala violinu na Visokoj školi za glazbu i ples u Rotterdamu (Nizozemska), nakon čega je magistrirala i violu. Solistički je nastupala uz Zagrebačku filharmoniju, Simfonijski puhački orkestar Hrvatske vojske, Hrvatski komorni orkestar, Puhački orkestar Muzičke akademije i Simfonijske orkestre Hrvatskih Narodnih Kazališta u Zagrebu i Osijeku. Pobjednica je Međunarodnog violinističkog natjecanja "A. Marcosig" u Italiji 1998.

Od 1997. do 2002. godine bila je članica Zagrebačkog klavirskog trija s kojim je osvojila brojne nagrade i priznanja u zemlji i inozemstvu, između ostalog na Tribini mladih glazbenih umjetnika "Darko Lukić", Međunarodnom natjecanju klasičnih komornih sastava "C. Hennen" u Nizozemskoj te na Međunarodnom natjecanju komorne glazbe "TICC2000" u Norveškoj. Ansambl je gostovao na međunarodnim festivalima komorne glazbe u Izraelu, Norveškoj, Njemačkoj, Austriji, Sloveniji, Italiji i Nizozemskoj, u sklopu kojih je pohađao

majstorske tečajeve kod Isaaca Sterna i Leona Fleishera, te kod članova Emerson kvarteta, Juilliard kvarteta, Borodin kvarteta, Bártok kvarteta, Smetana kvarteta i Grieg trija. Godine 2003. bila je članicom Pacific Music Festival Orchestra u Japanu, a 2004. članicom Symphony Orchestra Academy of the Pacific u Kanadi. Bila je i stalnom članicom Rotterdamskog komornog orkestra i Amsterdamskog simfonijskog orkestra, te ansambla Zagrebačkih solista. U ljeto 2014. godine bila je članica Simfonijskog orkestra slavne fondacije Arena di Verona.

Također je bila članicom međunarodnih komornih baroknih ansambala Harmonia Antiqua Labacensis pod vodstvom njemačko-argentinskog specijalista za staru glazbu Manfreda Kremera i Balkan Baroque Banda uz francuskog traversista Jean-Cristophea Frischa s kojima bilježi nastupe na festivalima u Grčkoj, Sloveniji, Italiji i Francuskoj. Godine 2013. sudjelovala je u projektu Wu Wei francuskog koreografa i redatelja Yoanna Bourgeoisa u sklopu kojega je nastupila uz Balkan Baroque Band tumačeći solističku dionicu Vivaldijevih 'Četiri godišnja doba' na 19 izvedaba turneje u Francuskoj.

Godine 2014. održala je zapažen seminar o hrvatskoj komornoj glazbi 20. stoljeća za violinu i violu na Nacionalnoj Muzičkoj akademiji u Sofiji (Bugarska).

Jedna je od osnivača komornog ansambla Alisios Camerata s kojim je, uz koncerte u Hrvatskoj, gostovala u Japanu, Austriji i na Cipru. Ansambl je također nastupio uz Zagrebačku filharmoniju u izvedbi 'Quatraina I.' T. Takemitsua na Muzičkom Biennalu Zagreb 2015., te na festivalu Dani hrvatske glazbe u Opatiji 2014. godine na kojemu su praizveli 5 novonastalih djela hrvatskih skladatelja pisanih upravo za Alisios Cameratu.

Vlatka Peljhan je koncertna majstorica Opernog orkestra Hrvatskog Narodnog Kazališta u Zagrebu i predaje komornu glazbu na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.

Violistica Nora Romanoff Schwarzberg, priznata je karizmatična glazbenica, stalan gost međunarodnih pozornica. Kako solistički, tako i u komornim sastavima nastupila je na prestižnim festivalima kao što su Musikverein, Konzerthaus (Beč), Salle Pleyel (Pariz), DeSingel (Antwerp), Teatro Colón (Buenos Aires), Konzervatorij Tschaikovsky (Moskva), Progetto Martha Argerich (Lugano), Mantova Chamber Music Festival, Podium Festival Esslingen, Heidelberg Spring Music Festival, Sommets Musicaux de Gstaad i Salzburg Festival.

Kao solistica nastupala je sa Orchestra della Swizzerra Italiana, Zagrebačkim komornim orkestrom, Orchestra Filarmonica di Bacau, Kristensand Symphony Orchestra, Orekestrom Irkutske Filharmonije i Camerata Argentina Bariloche, pod vodstvom dirigenata: Ion Marin, Aleksander Verdenikov, Hobart Earle, Pierre Amoyal i Jacek Kasprzyk. Nastupala je u komornim sastavima s priznatim glazbenicima, kao što su Misha Maisky, Gabriela Montero, Renaud Capuçon, Andrey Baranov, Lilya Zilberstein, Lily Maisky, Sergey Nakariakov, Henning Kraggerud, Enrico Dindo, Martha Argerich i Ivry Gitlis.

Nora je sudjeluje s Podium festivalom Esslingen od samog početka, a sudjelovala je također s Podium festivalima u Norveškoj, Islandu, Španjolskoj i Hrvatskoj. Suosnivač je te umjetnička voditeljica Podium festivala Mödling u Austriji.

Njezine izvedbe bile su emitirane u Radijskim kućama kao što su BBC, RETE 2, RAI, Radio – Klassik – Stephansdom te Ö1. Snimala je za Izdavačke kuče kao što su Naxos i Gramolla, te također za EMI Classics i Warner Classics, u sklopu serije ˝Marta Argerich and Friends˝, koja je primila višestruku nominaciju za GRAMMY.

Nora, rođena 1985 u New Yorku, odrastala je u Beču te nastavlja obiteljsku glazbenu tradiciju četvero generacija, pa tako već sa jedanaest godina nastupa u poznatoj dvorani Konzerthaus u Beču. Kroz njezin glazbeni put formirali su ju njezina majka te violinistica Dora Schwarzberg, Michael Kugel, Thomas Kakuska i Hatto Bayerle (oboje članovi Alban Berg kvarteta), Yuri Bashmet i Johannes Meissel. Nora je studirala na Royal Conservatory Masstricht i završila studij na Universität für Musik und darstellende Kunst Wien. Sama je držala seminare u Izraelu, Norveškoj, Bosni i Hercegovini te u SAD.

Od 2013. Godine članica je ansambla LUX, čiji izvođački fokus leži na modernoj glazbi za gudački kvartet. Kao članica Lipkind kvarteta imala je turneju po Europi i SAD-u i snimila dva nosača zvuka. Nora svira violu graditelja Pietra Pallotta it 1790. Godine, koju je primila kao darežljivu donaciju od strane preminule Lady Margaret Kagan.

Sofija Cingula, mezzosopran, rođena je 1977. godine u Zaboku. Osnovnu i srednju školu završila je u Varaždinu. Glazbeno školovanje započela na Glazbenoj školi u Varaždinu. Solo pjevanje upisuje u klasi profesorice Darije Hreljanović. Od akademske godine 1995./1996. započinje studij Solo pjevanja na Sveučilištu za glazbu i glumu u Beču. Dodiplomski studij završava te započinje i završava magisterij na smjeru Opera (pjevačka klasa mag.art. Sebastian Vittucci, operni studio prof. Curt Malm i prof. Uwe Theimer). Magisterij na smjeru Lied i Oratorij upisuje najprije u klasi primadone KS Marjane Lipovšek, a zatim u klasi poznatog opernog prvaka, koncertnog umjetnika i skladatelja KS Roberta Holla, kod kojega, u akademskoj godini 2006./2007. uspješno završava i taj dio studija. Od 2006. godine stručno se usavršava na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Lidije Horvat-Dunjko, a od 2015. godine surađuje s proslavljenom primadonom i vokalnom pedagoginjom Dunjom Vejzović. Koncertni i operni nastupi mezzosopranistice Sofije Cingula obuhvaćaju širok i raznolik repertoar – od rane glazbe sve do modernih praizvedbi suvremenih autora koji joj nerijetko i posvećuju svoje skladbe.

Uz brojne koncertne nastupe u Hrvatskoj, Austriji te po Sloveniji, Njemačkoj, Italiji, Madžarskoj, Švicarskoj i Južnoj Koreji, nastupala je, uz ansamble bečke Volksopere i Neue Oper Wien, na turnejama po Japanu i Kini. U sezoni 2003./2004. bila je alternacija za Treću damu u bečkoj Volksoperi. U ljeto 2006. nastupila je kao Anina u Verdijevoj Traviati na Glazbenom festivalu u Steyru. 2008. godine, uz maestra Mladena Tarbuka i bečki komorni orkestar Wiener Concert-Verein, nastupila je u poznatom Musikvereinu u Beču. Uz spomenuti bečki komorni orkestar, nastupala je i uz Hofkapelle München, Cameratu Serbicu, Varaždinski komorni orkestar te poznati Hrvatski barokni ansambl.

Od značajnijih hrvatskih nastupa valja spomenuti sudjelovanje na festivalu „Varaždinske barokne večeri“ (misno slavlje povodom zatvaranja 35. Varaždinskih baroknih večeri, sudjelovanje u produkciji Bachove Muke po Ivanu na 36. Festivalu uz maestra Vladimira Kranjčevića te otvorenje 40. Jubilarnog festivala - Händel: Dixit Dominus uz maestra Anđelka Igreca, Hofkapelle München te soliste Ivanu Lazar, Anu Lice, Ladislava Vrgoča i Armanda Puklavca), nastup u Hrvatskom glazbenom zavodu u Zagrebu uz maestra Denisa Modrušana i Sveučilišni harmonikaški orkestar Odjela za glazbu Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli. Cijelo desetljeće nastupa uz gitaristu Darka Rušeca na međunarodnoj manifestaciji „Ljeto u Varaždinu“ u organizaciji Koncertnog ureda Varaždin. Do sada je surađivala s mnogim hrvatskim i inozemnim dirigentima, ansamblima i poznatim umjetnicima. Promotorica je rada hrvatskih skladateljica i skladatelja u inozemstvu - posebno se bavi autorima varaždinskog i istarskog skladateljskog kruga te ženskim skladateljicama s naših prostora. Od važnijih dvorana u kojima je Sofija Cingula nastupila valja spomenuti i dvoranu Ljubljanske filharmonije te beogradski „Kolarac“.

Nagrada za izvrsnost Rotary kluba Varaždin za najbolji magistarski rad dodijeljena joj je 2003. godine za rad na temu Dora Pejačević, život i pjesme. 2007. godine u finalu međunarodnog natjecanja Concorso Internationale di Canto Città di Sant'Angelo 2007 u Italiji, žiri u sastavu eminentnih vokalnih pedagoga iz Austrije, Italije, Kine i Koreje dodijelio joj je posebnu nagradu za najbolju interpretaciju. 2009. godine osvojila je drugu nagradu u svojoj kategoriji kao i posebnu nagradu za najbolju interpretaciju teatra iz Brna na međunarodnom pjevačkom natjecanju Iuventus canti u slovačkom Vrableu. 2010. godine Sofija Cingula se, kao jedina Hrvatica među 56 od stručnog žirija izabranih kandidata iz cijelog svijeta, plasirala na veliko pjevačko natjecanje Seoul International Music Competition. Vokalnom pedagogijom Sofija Cingula aktivno se bavi već deset godina – najprije kao profesorica Solo pjevanja i Komorne glazbe na Glazbenoj školi u Varaždinu, a potom na Muzičkoj akademiji Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli gdje je od 2009. godine stalno zaposlena, od 2013. godine u zvanju docentice. Predstojnica je Odsjeka studija Solo pjevanja i Odsjeka studija Klavira te sudjeluje u izvedbi i osmišljavanju slijedećih kolegija: Solo pjevanje, Komorna glazba, Osnove vokalne tehnike, Vježbe iz vokalne tehnike te Vokalno- tehnički aspekti dječjih pjesmica i vokalnih primjera u nastavi. Sudjeluje i u radu mnogih hrvatskih i međunarodnih umjetničkih i pedagoških radionica, seminara i simpozija te je autorica nekolicine radova, predavanja i prezentacija koje vokalnoj tehnici i pedagogiji pristupaju s aspekta znanosti i najnovijih znanstvenih istraživanja. Stručna je suradnica za vokalnu pedagogiju raznih vokalnih ansambala te prevoditeljica brojnih majstorskih tečajeva i seminara u organizaciji Hrvatskg društva glazbenih i plesnih pedagoga kao i Hrvatske udruge vokalnih pedagoga čija je aktivna članica od samog osnutka. Aktivno je sudjelovala i u Vijeću za nacionalni kurikulum u sklopu kojega je u dva mandata bila članicom radne skupine za Glazbenu umjetnost unutar Umjetničkog područja. Članica je prosudbenih komisija međunarodnih natjecanja iz solo pjevanja i komorne glazbe.

2013. i 2014. godine Sofija Cingula nastupala je (i pjevala) u ulozi Majke u dramskoj predstavi „Glorija“ Ranka Marinkovića u koprodukciji Istarskog narodnog kazališta - Gradskog kazališta Pula i Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu (redatelj: Damir Zlatar Frey, dramaturginja: Željka Udovičić Pleština).

2015. godine bila je asistentica redatelju Christianu Romanowskom u Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca u Rijeci, u predstavama „InferNo“ Milka Kelemena (kojim se Dunja Vejzović vratila opernoj sceni i debitirala na riječkoj pozornici) te „Oedipus Rex“ Igora Stravinskog. Iste je godine, u Hrvatskome narodnom kazalištu u Varaždinu nastupila u ulozi Daphne u Charpentiereovoj operi „Umišljeni bolesnik“ (redatelj: Ozren Prohić) pod dirigentskom palicom maestra Saše Britvića.

Ana Horvat rođena je u Varaždinu. Svoje glazbeno obrazovanje započinje s 9 godina u klasi profesora Gordana Peršija u Glazbenoj školi u Varaždinu, gdje odmah pokazuje svoj izniman talent. Kroz svoje školovanje, kao solistica sudjeluje na brojnim regionalnim, državnim i međunarodnim natjecanjima, gdje mahom osvaja prve nagrade i postiže visoke plasmane ( Hrvatska, Italija, Makedonija). Usavršavala se na majstorskim tečajevima kod priznatih hrvatskih i svjetskih imena.

Magistrirala je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu 2013. u klasi redovnog profesora Milka Pravdića. Bilateralnim sporazumom kao razmijenjeni student, učila je i na Akademiji za glasbo v Ljubljani od renomiranog slovenskog klarinetista Jože Kotara.

Surađuje s priznatim hrvatskim orkestrima; Hrvatskim komornim orkestrom, Varaždinskim komornim orkestrom, Orkestrom Opere Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, Cantus ansabmlom za modernu glazbu te s Orkestrom Oružanih snaga Republike Hrvatske. Kao solistica nastupila je u Zagrebačku filharmoniju u Velikoj komcertnoj dvorani Vatroslav Lisinski, te uz Hrvatski komorni orkestar u Hrvatskom Glazbenom Zavodu.


Momentalno djeluje kao glazbeni pedagog u glazbenoj školi Blagoja Berse u Zagrebu i osnovnoj glazbenoj školi Ivan Padovec u Novom Marofu.

Rođen 1992, nizozemski violončelist Bas Jongen već se etablirao kao jedan od najsvestranijih mladih umjetnika svoje generacije.

Nakon što je počeo svirati violončelo u dobi od pet godina, Jongen je studirao s Maartenom Mostert u Amsterdamu, Valterom Dešpaljem u Zagrebu, a od 2010 studira u klasi prof. Reinharda Latzka na Sveučilištu za glazbu i izvedbene umjetnosti u Beču.

Sudjelovao je na brojnim majstorskim tečajevima pod vodstvom renomiranih umjetnika poput Fransa Helmersona, Jens-Peter Maintza, Wolfganga Emmanuela Schmidta, Thomasa Demenge, Ralpha Kirshbauma, Annera Bijlsmae, Natalie Gutman, Dmitrija Ferschtmana, Vladimira Perlina, Lászlóa Mezöa i drugih. Nastupao je u raznim orkestrima i uživa bogato iskustvo u komornoj glazbi.

Laureat je brojnih nacionalnih glazbenih natjecanja, poput Princess Christina Competition, a prvi međunarodni uspjeh stekao je kao sedamnaestogodišnjak, nakon što je osvojio drugi nagradu i "Interclassica Music Management Special Prize” na Johannes Brahms natjecanju 2009. u Austriji. Još nedavno, 2010., osvojio je treću nagradu 'Kirill Kondrashin' na violončelističkom natjecanju tijekom svjetski poznatog Amsterdam Cello Biennalea.

Održao je recitale i pojavio se kao solist s orkestrima diljem gotovo cijele Europe, uključujući zemlje poput Austrije, Švicarske, Danske, Francuske, Njemačke, Hrvatske, Mađarske, Italije i Rumunjske.

Nadalje, u 2011. odsvirao je turneju po Brazilu sa Dvorak i Gulda koncertima za violončelo u suradnji sa Philips Symphony Orchestra i dirigentom Julesom van Hessenom.

Daljnji angažmani odveli su ga u svjetski poznate dvorane poput Lisinskog u Zagrebu, Concertgebouw u Amsterdamu i Sala Sao Paulo.

Surađivao je s ​​renomiranim dirigentima i umjetnicima kao što su Tomislav Fačini, Martin Andre, Christopher Austin, Bas Wiegers, Mitsugo Hoshino, Daan Admiraal, Jussi Jaatinen i Johannes Leertouwer.

Trenutno svira violončelo koje je izradio Antonio Pelizon 1839., koje mu je na korištenje ustupila Nizozemska nacionalna fondacija instrumenata.

Borut Zagoranski, slovensko-hrvatski interpret i pedagog na klasičnoj harmonici, rođen je 1980. godine u Ptuju (Slovenija).

Glazbeno obrazovanje započeo je u Glazbenoj školi Karola Pahora u rodnom gradu te nastavio na Konzervatoriju za glazbu i balet u Mariboru. Diplomirao je 2002. godine na Muzičkoj akademiji u Puli, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli. Iste je godine dobio rektorovu nagradu za najboljeg studenta. Poslijediplomski studij (Postgraduate Diploma in Performance) upisao je na čuvenoj Kraljevskoj akademiji za glazbu (Royal Academy of Music) u Londonu i studij briljantno završio 2006. godine koncertom, za kojega je dobio najviši certifikat za koncertnu djelatnost (Royal Academy of Music Diploma). Njegovi mentori bili su Marjetka Babić, Slavko Magdić i Owen Murray, a također se usavršavao i kod drugih eminentnih umjetnika i pedagoga na klasičnoj harmonici.

Pobjednik je i dobitnik nagrada na brojnim državnim i međunarodnim natjecanjima za harmoniku. Godine 1998. je kao predstavnik Republike Slovenije ušao u finale natjecanja „Eurovision Grand Prix“ za mlade glazbenike u Beču. Također je dobitnik prestižne nagrade " Friends of the Royal Academy of Music Wigmore Award " za 2006. godinu.

Nastupao je na uglednim međunarodnim festivalima kao što su ISCM Svjetski dani glazbe, ISCM Musica Danubiana, Aldeburgh Festival, Norfolk & Norwich Festival, Highgate Music Festival, Glazbena tribina Pula. Kao solist, nastupao je s orkestrima poput Simfonijskog orkestra Austrijskog radija ORF, London simfonijete, Slovenske filharmonije i Simfonijskog orkestra SNG Maribor. Surađivao je s dirigentima kao što su Dennis Russell Davies, Lalo Schifrin, Pablo Zinger, Marko Letonja te koncertirao na pozornicama poznatih dvorana, među kojima su Wigmore Hall u Londonu, Wiener Konzerthaus i Konzerthaus Berlin, Benaroya Hall u Seattlu (SAD).

Član je žirija na međunarodnim natjecanjima, recenzent znanstvenih publikacija i autor sveučilišnih nastavnih planova i programa za klasičnu harmoniku. Profesor je harmonike, komorne glazbe, metodike nastave harmonike i dirigent harmonikaškog orkestra na Akademiji za glazbu (Sveučilište u Ljubljani) te na Muzičkoj akademiji u Puli (Sveučilište Jurja Dobrile u Puli). Kao gostujući profesor pozivan je na muzičke akademije i sveučilišta u Londonu, Gdansku, Lodzu, Vilniusu, Bratislavi, Trstu.

Od 2014. godine je pridruženi član Kraljevske akademije za glazbu u Londonu (Associate of Royal Academy of Music).

Beppe Aliprandi je jedna od najlegendarnijih osoba milanske jazz scene iz više od šezdeset godina od debija lipnja 1958., kada je na čelu svog prvog kvarteta došao na pozornicu Hot Cluba u Milanu.

“Od tada pa do danas, Aliprandi svoju kreativnost izražava i slikanjem i graviranjem, a također dobiva značajne nagrade u talijanskom i britanskom tisku. Objavio je deset zapisa koji su ga također nametnuli na nacionalnoj i europskoj razini. Oslonac glazbe milanskog saksofonista od uvijek je bio kompozicijski, vrlo lijep i originalan za kanone talijanskog jazza, a da njegova glazba ne dopusti da se pretvori u neobuzdanu slobodnu i istovremeno odbijajuću Mainstream oznaku.“ (Musica Jazz Magazine, Lipanj 2019.)

Njegova glazba raste iz dana u dan, prateći put koji vode veliki majstori jazza, čuvajući uvijek čvrstu vezu između Avantgarde i najbogatije tradicije swinga, dopuštajući u svom jeziku, daleko ispred trenutne mode, podražaje iz različitih izraza, kao što su komorna glazba, indijska glazba i popularna glazba iz Afrike, Balkana, arapskih zemalja i Kariba.

Pulski kontrabasist Nenad Mirt je aktivan na hrvatskoj jazz sceni više od 20 godina. Počeo je svirati jazz u quartetu D. Lorkovića te u Big bandu Pula. Tijekom godina nastupao je na jazz festivalima po Hrvatskoj te surađivao sa glazbenicima iz cijelog svijeta (George Cables, Eddie Henderson (ex. H. Hancock), Oleg Kireyev, te s amerčkim jazz pjevaćima Sharon Clark, Nicolas Byrde , Dennis C. Rowland (ex. Count Basie).

Dušan Kranjc mladi je pulski bubnjar i perkusionist koji je publiku diljem svijeta impresionirao svojim nastupima s popularnim violončelističkim dvojcem 2Cellos čiji je pridruženi član od 2011. godine. 

Kao svestran i perspektivan glazbenik koji se ističe energijom i karakterističnim sviranjem bubnjeva, Dušan je studirao jazz u Grazu, a živi u Puli gdje je i dalje član mnogih glazbenih projekata. 

U jazz kombinacijama nastupao je sa George Cablesom, Eddie Hendersonom, Sharon Clark, Denise Thimes, Hood Fellas, Shugo's Foosy i mnogim drugima. 

Na dvogodišnjoj rasprodanoj turneji "SCORE" sa 2CELLOS sudjelovao je kao perkusionist u poznatim filmskim obradama i svjetskim orkestrima poput Royal Philharmonic Concert Orchestra, Sydney Symphony Orchestra, Tokyo Star Orchestra Virtuoso i mnogim drugima.

LAURA MJEDA ČUPERJANI (1971., Beograd) diplomirala je na Odsjeku za kompoziciju i orkestraciju na Muzičkoj akademiji u Beogradu, u klasi prof. Srđana Hofmana. Od 2007. godine predaje na Muzičkoj akademiji pri Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli, najprije u zvanju višeg asistenta a od 2011. godine je u zvanju docenta.

Njezin skladateljski opus obuhvaća djela za solo instrumente, komorne ansamble do orkestralnih djela i glazbe za kazališne predstave i multimedijalne projekte. Izbor skladbi: The Moments za gitaru, Impulsi za dva klavira, Simple Piano Music za klavir četveroručno, …ili…ili…ili… za flautu, violinu i gitaru, solo pjesme Noć i Hiža, Ciklus „Četiri godišnje riječi“, Salve Regina za dva glasa, flautu, violinu i klavir, Tuga za sopran, rog i klavir, Ave Maria za glas, violončelo i klavir, 4 epizode za gudački kvartet, Strinx za gudački kvartet, Diptych za sopran, mezzosopran i klavir četveroručno, Triptych za mezzosopran, violončelo i klavir četveroručno, Salve Regina za mješoviti zbor, Becoming za solo harmoniku, Disaccordion za glas i harmoniku, Transaccordion za komorni orkestar harmonika, Gromade za simfonijski orkestar, Concerto za gitaru i komorni orkestar, Versus, tri slike za harmoniku i gudački orkestar, glazba za kazališnu predstavu „Rotkve strugane“ te koreo-projekt „Masses“.

Sudjelovala je na mnogim manifestacijama i festivalima: Međunarodna tribina kompozitora - Novi Sad, Beograd, Festival „Mediadance International“ u Parizu, Glazbeni festival „Pulski glazbenici Puli“, 46. Glazbena tribina Pula, Međunarodni festival suvremene glazbe „REMUSICA“ u Prištini, Međunarodni festival „Argjiro“, 18. Mlawski festiwal akordeonowy Mlawa, Two days and nights of new music – Odessa, Dani harmonike – Ljubljana, Trst, Pula Dobitnica je nagrade „Vasilije Mokranjac“ za skladbu Concerto za gitaru i komorni orkestar i posebnog priznanja za originalnu glazbu za koreo-projekt Masses/Gromade u suradnji s Teatrom pokreta MIMART. Na Međunarodnoj tribini kompozitora u Beogradu 1994. godine, trio …ili…ili…ili… uvršten je među deset najboljih skladbi kao jedini studentski rad.